Bijela, jednostavna i s malo ukrasa, odražava stoljetnu skromnost našeg kraja, ali je u toj jednostavnosti sadržan sklad profinjenosti i ljepote. Danas se više ne proizvodi, niti ne nosi, osim prigodom manifestacija starih običaja koje njeguje KUD Franjo Sert iz Bednje. Rijetka starija domaćinstva posjeduju još poneki primjerak nošnje.

Osnovni elementi narodne odjeće ovog kraja vuku porijeklo još iz vremena stare slavenske zajednice da bi se zatim mijenjala i obogaćivala izložena raznovrsnim utjecajima. Razvoj tekstilne industrije počinje je potiskivati iz svakidašnjega života, tako muškarci tradicionalnu odjeću napuštaju početkom, dok žene narodnu nošnju nose do polovine 20. stoljeća.

Pučanstvo je samo izrađivalo sirovinu za tekstil te izrađivalo tkaninu što je u većoj mjeri uzrokovalo očuvanje arhaičnosti odjeće. Osnovna odjeća, koja se nosila i ljeti i zimi, bila je izrađena od domaćeg konopljanog platna, a dodatni dijelovi od kupljenog sukna, vune i kože. Izrađivala se sastavljanjem ravnih pola platna i njihovim nabiranjem.

Narodna nošnja bednjanskog kraja pripada po svojim značajkama zagorskom tipu narodne nošnje. Dok se muška odjeća ne razlikuje od okolne nošnje, ženska je po nekim elementima zasebna. Svi dijelovi ženske odjeće su bijeli: rubača, oplečje (rukavci), pregača (šurc) i rubac (peča). Najistaknutiji dio ženske narodne nošnje su rukavci. Sastoje se od prednjeg dijela sa plastronom (prsnicom), zadnjeg dijela i dva duga rukava i ovratnika (kraglina). Izraženi su od domaćeg konopljina platna, jedino su šlingani ukrašeni dijelovi od tanje kupovne tkanine. Značajke koje izdvajaju bednjanske rukavce od susjednih su nabrani ovratnik, dugi rukavi s manšetom, kopčanje na leđima te posebno ukrašena prsnica na prsima. Tu je i rubača koja ne pokriva prsa kako bi se mogla istaknuti prsnica. Rukavci su još krojeni od prednjeg i dva stražnja stana a rukavi počinju na ovratniku.

Značajno je za narodnu baštinu postojanje sačuvanih u izvornom obliku objekata stare zagorske ruralne arhitekture. Takve kuće građene su od drvenih elemenata (planjki), koje se spajaju na "horvacki vugel", pokrite su slamom (škopom) i imaju trijem ispred glavnog ulaza u kuću. Na žalost takvih etno-lokaliteta ima malo i propadaju iz dana u dan ili se neprimjereno obnavljaju.