Na brdovitom i brežuljkastom bednjanskom kraju prevladavaju nepravilno razmještena, razbacana sela, obično smještena na vrhovima brežuljaka ili na njihovim padinama. To su tradicionalni zaselci u kojima su još uvijek očuvani ostaci originalne arhitekture Hrvatskoga zagorja – stare zagorske drvene hiže.

Dok su na susjednim područjima nekadašnje u bijelo okrečene hiže v trnacima gotovo posve nestale, to ovdje nije slučaj. Procjenjuje se da se na bednjanskim bregima nalazi otprilike 150 starinskih drvenih kuća koje, na žalost, propadaju. Hiže su smještene uglavnom u još uvijek djelomično očuvanom originalnom ambijentu, u starim zaselcima rasprostrtim po čitavom brežuljkastom području općine. Radi se o neprocjenjivom blagu koje propada na očigled. Za razliku od nekih drugih područja, osobito obalnih krajeva Hrvatske, gdje autohtone kuće imaju svakim danom sve veću financijsku vrijednost, na području općine Bednja te kuće nemaju gotovo nikakvu vrijednost i osuđene su na propast. Dodatna otežavajuća okolnost je činjenica da su kuće drvene pa prokišnjavanjem krovova počinje i proces truljenja i propadanja, a problem je i što je u njima živjelo nekoliko generacija te je zbog toga pitanje vlasništva vrlo problematično, s mnogobrojnim vlasnicima upisanim u vlasničke knjige.

U svrhu obnove graditeljske baštine, Općina Bednja pokrenula je dva projekta: „Škop“ i „Hiže“. Projekt „Škop“ pokrenut je 2005. godine i njime se nastoji obnoviti tradiciju pokrivanja krovova starih kuća slamom, a projekt „Hiže“ pokrenut je 2008. godine i njime se želi zaštititi i sačuvati stare kuće od propadanja.

Ciljevi projekta „Škop“ su:

1. Vratiti tradiciju pokrivanja starih kuća sa slamom (škopom)
2. Vratiti tradiciju uzgoja raži na tradicionalan način
3. Educirati novu, mladu generaciju majstora, za izradu slamnatih krovova

Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme kada nije bilo moderno misliti na očuvanje tradicijskih vrijednosti, sa starih je kuća masovno skidan tradicionalni i dotrajali škop, a kuće su pokrivane s crijepom, ili još gore, salonitnim pločama. Projekt „Škop“ je poprilično dobro odjeknuo u javnosti, a unatoč početnim problemima tijekom 2007. godine, organizirana je prva žetva raži i napravljen prvi škop. Taj škop je tijekom 2008. godine upotrijebljen za pokrivanje stare kuće u Ježovcu koja je u vlasništvu Općine Bednja i služi kao društveni dom. Zahvaljujući činjenici da na području općine Bednja još uvijek žive majstori koji znaju napraviti slamnati krov, ali i medijskoj promidžbi projekta, u Bednju se javljaju ljudi iz cijele sjeverozapadne Hrvatske koji su zainteresirani za takve krovove, a već nekoliko obitelji uzgaja raž za dobivanje novoga škopa. Općina Bednja je sa škopom pokrila jednu staru kuću u svome vlasništvu koja se koristi za rad Vijeća mjesnog odbora Gornji Ježovec.

Ciljevi projekta „Hiže“ su:

1. Potaknuti lokalno stanovništvo na shvaćanje vrijednosti autohtone arhitekture kao kulturnog naslijeđa
2. Inventarizirati i fotografirati sve primjerke očuvane autohtone arhitekture te dobiti uvid u katastarsko i gruntovno stanje
3. Zaštititi autohtonu arhitekturu od propadanja
4. Zaštititi prostor na kojem sada postoji tradicionalna arhitektura od gradnje novih objekata neprimjerenog oblika
5. Definirati buduću namjenu postojećih objekata s naglaskom na ruralni turizam
6. Obnoviti objekte

U projekt se uz Općinu Bednja vrlo aktivno uključila hrvatska sekcija Europskog vijeća za sela i male gradove „Ecovast“, a pismo namjere uključivanja poslalo je i Ministarstvo kulture. Projekt će početi od najbolje očuvanih zaselaka koji su najmanje „kontaminirani“ suvremenom arhitekturom. Na području općine ambijentalno su najbolje očuvani zaseoci Sajki, Hajdinjaki i Brački u kojima je do danas očuvan potpuni ambijent sa starim drvenim hižama.

Osim već spomenute kuće u Gornjem Ježovcu, početkom 2009. godine otkupljena je kućica u njenoj neposrednoj blizini. I nju trenutno poružnjuju salonitne ploče koje su joj oduzele izvornu draž pa taj biser izvorne seoske arhitekture izgleda umjetno i neprirodno no i ona će biti pokrita škopom. Riječ je o manjoj kućici koja je arhitekturom i ambijentalno čak i ljepša od one u kojoj je društveni dom. Nakon što se uredi ona će s postojećom hižom činiti malu, ali atraktivnu etno-cjelinu.

Kulturna baština nekog područja zbir je materijalnih i nematerijalnih dobara koje definiraju identitet stanovništva koje živi na tom prostoru. Općina Bednja je svojim dosadašnjim koracima već poznata i na nacionalnom nivou kao sredina i lokalna samouprava koja je svjesna vrijednosti svoje kulturne baštine i koja pokreće pionirske korake u zaštiti i očuvanju te iste baštine. Tradicijska baština bednjanskog kraja u velikoj je mjeri očuvana i prisutna u svijesti i životu ponosnih žitelja koji ju i intenzivno žive i čuvaju, ali i nastoje svoje bogato nasljeđe predati sljedećim generacijama. Ta su nastojanja vidljiva kroz zaštitu autohtonog bednjanskog govora (koji je proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske), očuvanje autohtone glazbe putem poticanja lokalnih glazbenih sastava i održavanja Etno-festivala u Cvetlinu, jasno definiranje odnosa Trakošćana, (nekad sjedišta vlastele) kao nacionalno poznatog dvorca, i njegove okolice (nekad prostora gdje su prebivali podanici) te poticanje stanovništva na bavljenje ruralnim turizmom kao privrednom djelatnošću kojoj je po definiciji cilj očuvanje baštine da bi se ona mogla prezentirati.